Tipično austrijsko:
činjenice i klišei
Planine, Mocart i bečka šnicla – po tome je Austrija poznata širom sveta, i to s dobrim razlogom. Ali ova prelepa zemlja nudi mnogo više od toga. Razbijamo tipične klišee i otkrivamo zanimljive činjenice koje možda još niste znali. Ujedno bacamo pogled na živu kulturu Austrije i postavljamo pitanje: Šta je to u stvari toliko posebno u vezi sa Austrijom?
Austrijanci govore nemački dijalekat
Ovaj kliše nije sasvim tačan. Istina je da je nemački službeni jezik, ali u Austriji se govori austrijska varijanta standardnog nemačkog – varijanta koja se razlikuje od nemačkog iz Nemačke ne samo po gramatici, izgovoru i pravopisu, već i po brojnim izrazima i rečima. Čak i unutar zemlje dijalekti se razlikuju od pokrajine do pokrajine, pa tako, na primer, Bečlije često teško razumeju stanovnike Forarlberga. Osim toga, u određenim regionima i hrvatski, slovenački i mađarski priznati su kao službeni jezici.
Savet: Želite da naučite više o austrijskom nemačkom ili da poboljšate svoje znanje jezika? Na Austrijskom institutu nudimo širok izbor kurseva nemačkog jezika za sve nivoe – od A1 do C2 – i to za pojedince, grupe ili preduzeća.
Kulinarstvo:
Više od bečke šnicle i piva
Jezik je samo jedan deo austrijskog identiteta. Podjednako važna, a verovatno i poznatija u svetu, jeste austrijska kuhinja sa svojim jedinstvenim specijalitetima.
Šta jedu Austrijanci?
Svi znaju za Kaiserschmarrn (carski omlet) i naravno, bečku šniclu. Ipak, austrijska kuhinja nudi mnogo više od tih jela poznatih i preko granica Austrije i razlikuje se od regiona do regiona: u Koruškoj, bogatoj jezerima, zastupljena su riblja jela, dok se u Gornjoj Austriji s uživanjem jedu razne vrste knedli. Bečka kuhinja posebno nosi uticaje migrantskih tradicija još iz vremena carevine – „mađarski gulaš“ samo je jedan primer tih istorijskih tragova.
Bez obzira na regionalne razlike, postoji nekoliko zajedničkih kulinarskih osobina koje spajaju celu zemlju: jela iz tiganja, bogate supe i čorbe, kao i običaj da se slatka jela poput makovih rezanaca ili germknedli poslužuju kao glavno jelo – što je prava austrijska posebnost. Međutim, možda najtipičniji simbol austrijske kuhinje je “Brettljausn” – hrskavi hleb sa suhomesnatim proizvodima, sirom i svežim prilozima, poslužen na drvenoj dasci. Možete ga pronaći svuda – u bečkoj vinariji („Heuriger“), štajerskoj gostionici „Buschenschank“ ili tirolskoj planinskoj kolibi.
Zanimljivost
U Gornjoj Austriji knedle su omiljeno jelo – služe se u supi, kao glavno jelo ili kao desert. Najstarija pronađena knedla stara je oko 4.000 godina i čuva se u Muzeju na jezeru Mondsee.
Još jedan rekord
Lincer torta smatra se najstarijim pisanim receptom za jednu tortu nazvanu po gradu – datira još iz 1653. godine.
Da li ste znali? Austrijanci su i veliki ljubitelji piva – sa oko 98 litara po osobi godišnje, spadaju među najveće potrošače piva na svetu. Više se pije samo u Češkoj.
Austrija ima izraženu kulturu kafića
Apsolutno tačno! U Austriji se ne pije samo pivo – posebno u Beču, kafa i kulturni kafić imaju duboko ukorenjenu tradiciju. Sve je počelo u 17. veku, nakon druge opsade Beča, kada su se otvorili prvi kafići koji su ubrzo postali okupljališta intelektualaca, umetnika i književnika. Iz toga su proizašli brojni austrijski specijaliteti od kafe, od „melange“ do „Einspänner-a“. Danas je kafa neizostavan deo svakodnevice – samo u Beču postoji više od 1.000 kafića, gde turisti i lokalci rado provode vreme. Od 2011. godine bečki kulturni kafić uvršten je na UNESCO listu nematerijalne svetske baštine.
Uzgred: Bečki kafići nisu jedina austrijska kulturna baština pod zaštitom UNESCO-a – tu su i bečki štandovi sa kobasicama, vinski podrumi Weinviertel-a, ali i Semmering železnica, jezero Nežidersko (Neusiedler), plavi otisak iz Burgenlanda i banjski grad Baden.
Sport i kultura:
Šta pokreće Austriju
Kultura Austrije, naravno, ne ograničava se samo na kafiće, već nudi bogat i raznolik program koji obuhvata muziku, film, umetnost, pozorište i mnogo više.
Koju muziku slušaju Austrijanci?
Kada neko pomisli na austrijsku muziku, obično mu prvo na pamet padne jodlovanje, „Na lepom plavom Dunavu” ili Falco i njegov hit „Rock Me Amadeus”. Ove asocijacije nisu pogrešne: jodlovanje je duboko ukorenjeno u alpskoj tradiciji, Austrija je rodila velike kompozitore poput Mocarta i Štrausa, a Falco je bio prvi umetnik koji je na nemačkom jeziku zauzeo vrh američkih top lista.
Ipak, austrijska muzička scena mnogo je raznovrsnija nego što klišei sugerišu – kako u pogledu izvođača, tako i publike. Pored bogate klasične tradicije i narodnih korena, razvila se i živa savremena scena. Od inovativnih indie bendova do producenata elektronske muzike, austrijski umetnici danas eksperimentišu sa brojnim muzičkim pravcima izvan valcera i narodne muzike.
Ta raznolikost najbolje se vidi na brojnim muzičkim festivalima u zemlji. Bilo da je reč o Donauinselfest-u u Beču, Nova Rock ili Bregenz festivalu, Austrija nudi širok spektar muzičkih događaja koji odgovaraju ukusu savremenog i šarolikog auditorijuma.
Austrijanci nose nošnju
Kulturna raznolikost Austrije ogleda se i u spoljašnjem izgledu ljudi. Naravno, niko ne nosi narodnu nošnju svakodnevno, ali za posebne prilike mnogi rado posegnu za tradicionalnom svečanom garderobom.
Postoje jasne regionalne razlike, kako u prilikama kada se nošnja nosi, tako i u samoj odeći: dok se u Beču dirndl i kožne pantalone (Lederhose) uglavnom oblače tokom Bečke „Wiesn” manifestacije, u seoskim krajevima nošnja je i dalje uobičajena na narodnim svečanostima, svadbama ili nedeljnim misama. Nošnje se razlikuju od pokrajine do pokrajine, a u nekim slučajevima predstavljaju i deo radne uniforme – naročito u planinskoj gastronomiji i hotelijerstvu.
Austrija ima sopstvene običaje
Tačno tako. Iako je zemlja mala, tradicija i običaji zauzimaju veoma važno mesto u austrijskom društvu. Spektar običaja je širok – od veselih narodnih okupljanja do mističnih zimskih rituala.
Jedan od najpoznatijih primera je majbaum (Maybaum): svakog proleća zajednice zajedno postavljaju visoki, ukrašeni stub – i pri tom paze da ga susedno selo ne „ukrade”. Ovaj prijateljski rivalitet deo je tradicije, kao i veselje koje sledi nakon toga.
Još spektakularnije su povorke Perchten-a tokom predbožićnog perioda, kada maskirane figure sa zastrašujućim maskama i zvonima prolaze kroz ulice. Ovaj prizor istovremeno oduševljava i pomalo plaši posetioce.
Svi Austrijanci skijaju
Sportske aktivnosti takođe su važan deo svakodnevnog života u alpskoj republici. Kliše o „svakom Austrijancu na skijama” i nije sasvim netačan – mnogi koji odrastaju u Alpima zaista rano nauče da skijaju. Ipak, to nije slučaj u celom kraju: prema istraživanju iz 2019. godine, samo oko tri od devet miliona Austrijanaca redovno skija ili vozi snoubord.
Uprkos tome, zimski sportovi snažno oblikuju austrijski identitet. Uspesi na Olimpijskim igrama govore sami za sebe, a prenos trka okuplja milione gledalaca pred televizorima.
Tokom cele godine planine privlače ljubitelje planinarenja, aktivnosti koja istinski povezuje sve generacije i regione. I nije ni čudo – oko 70% teritorije čine planine, a zemlja ima više od 50.000 kilometara pešačkih staza.
Najpopularniji sport, međutim, nije ni skijanje ni planinarenje – već fudbal, koji po broju članova u klubovima ubedljivo dominira austrijskom sportskim životom.
Gostoprimstvo i ljubaznost: između „granta“, „šmeha“ i „gemütlich“ duha
Jesu li Austrijanci ljubazni? Mišljenja su podeljena. Prema jednoj expat-studiji iz 2017. godine, Austrija se našla na pretposlednjem mestu liste najgostoljubivijih zemalja sveta – lošije je prošao samo Kuvajt. Dve godine kasnije, druga anketa pokazala je znatno bolji rezultat: Austrija je tada zauzela osmo mesto od 25 zemalja.
Bečlije su „grantične“
Možda je upravo klasični bečki grant – sklonost ka gunđanju i nezadovoljstvu – krivac za lošu reputaciju austrijskog gostoprimstva. Iako preteran, ovaj kliše ima zrnce istine: konobari u bečkim kafićima i gostionicama poznati su po svojim „mrzovoljnim“ komentarima.
Velik deo te prividne neljubaznosti, međutim, zapravo je deo bečkog šmeha – posebnog smisla za humor koji balansira između šale i uvrede, ali bez zle namere. Ono što isprva može delovati grubo, brzo se pokaže kao šarmantna osobenost. Nakon nekog vremena, posetioci se čak nasmeju kada ih neko u šali nazove „glupakom“. Ova pomalo gruba srdačnost, ipak, ne sme da zavara – Austrijanci veoma drže do pristojnosti i korektnog ponašanja u mnogim drugim situacijama.
Austrijanci cene tačnost
Tačnost spada u istinske austrijske vrline, posebno u poslovnom svetu. Kašnjenje se jednostavno smatra nepristojnim. S druge strane, u svakodnevnom životu postoji i čuvena „austrijska opuštenost“ (Gemütlichkeit) – način života koji svesno odbacuje žurbu i stres. Taj poznati „šlendrijan“, odnosno lagani pristup obavezama i uživanju u trenutku, smatra se vrlinom: poziv da se život uspori i da se uživa u bitnim stvarima – bilo da je to pauza u kafiću ili opušten susret u vinskoj gostionici na selu“.
Austrijanci veoma cene titule
Austrija je zemlja birokratije i akademskih titula. Bilo da je u pitanju zvanje bachelor, master, doktor ili inženjer – u zvaničnoj prepisci se titule uvek navode u potpunosti, a posebno starije generacije često se i privatno predstavljaju sa svojim akademskim zvanjima.
Kako ponekad ta strast prema titulama može da izgleda apsurdno, duhovito je prikazao austrijski pisac Robert Zitahler u romanu „Trafikant“ (Der Trafikant). Jedna od likova, stalna mušterija, ponosno nosi ime „Frau Dr. Dr. Heinzl“, iako oba doktorskа zvanja potiču od njenih preminulih muževa – ne od njenog obrazovanja. Ova pomalo preuveličana, ali realna slika odražava tipično staroaustrijsku opsednutost titulama, koja i danas ima važnu društvenu ulogu.
Savet: Želite da saznate više o Austriji, njenim ljudima i kulturi? Na našem blogu možete pronaći mnogo zanimljivosti o alpskoj republici, uključujući i savete za učenje nemačkog jezika.
Ovo bi Vam još moglo biti zanimljivo
Kursevi nemačkog na Austrijskom institutu
Bilo da je reč o kursu za početnike, grupnom kursu ili kursu za firme, mi imamo u svakom slučaju pravi kurs za Vas. Budući da imaju puno iskustva i istančan osećaj za učenje jezika, naši profesori će Vam pomoći da dosegnete svoje ciljeve u učenju.
Pronađite svoj jezički nivo
Kakvo značenje imaju nivoi A1 do C2? Rado ćemo Vam pomoći da nađete svoj jezički nivo i ponuditi Vam odgovarajući kurs, bilo online, bilo u učionici na nekom od naših instituta.