Novi ste klijent i već ste ranije učili njemački jezik? Ili želite odrediti svoj nivo poznavanja jezika? Mi Vam nudimo besplatnu procjenu znanja kroz ulazno testiranje.

na test plasmana

Tipično austrijski:
činjenice i stereotipi

Austrija je s dobrim razlogom širom svijeta poznata po planinama, Mozartu i bečkoj šnicli. Ali ova prelijepa zemlja nudi mnogo više od toga. Razbićemo uobičajene stereotipe i otkrićemo zanimljive činjenice koje možda još niste znali. Istovremeno ćemo zaviriti u  živopisnu austrijsku kulturu i odgovoriti na pitanje: Šta je to zapravo posebno u vezi s Austrijom?

Austrijanci govore njemačkim dijalektom

Ovaj stereotip nije sasvim tačan. Istina je da je njemački zvanični službeni jezik, ali u Austriji se govori austrijska varijanta standardnog njemačkog. Radi se o posebnoj verziji njemačkog jezika koja se razlikuje ne samo u gramatici, izgovoru i pravopisu, već posebno po brojnim izrazima i riječima koje se razlikuju od onih u Njemačkoj. Unutar zemlje, dijalekti također variraju od pokrajine do pokrajine, pa tako, na primjer, Bečlije često imaju poteškoća razumjeti stanovnike Vorarlberga. Osim toga, u nekim regijama su i hrvatski, slovenski i mađarski priznati kao službeni jezici.

Savjet: Želite li saznati više o austrijskom jeziku ili poboljšati svoje znanje njemačkog? Austrijski institut nudi širok izbor kurseva njemačkog jezika za sve nivoe – od A1 do C2 – i to za pojedince, grupe, ali i za kompanije.

Kulinarstvo:
Više od bečke šnicle i piva

Austrijski jezik je, međutim, samo jedan aspekt austrijskog identiteta. Najmanje jednako važna – i međunarodno još poznatija – jeste austrijska kuhinja sa svojim prepoznatljivim specijalitetima.

Šta jedu Austrijanci?

Poznata su tipična austrijska jela poput Kaiserschmarrna i, naravno, bečke šnicle. Ipak,  austrijska kuhinja nudi mnogo više od ovih poznatih delicija i razlikuje se od regije do regije: u Koruškoj, pokrajini bogatoj jezerima, naići ćemo na mnoge riblje specijalitete, dok se u Gornjoj Austriji s užitkom jedu različite vrste knedli. Bečka kuhinja pak živi od kulinarske tradicije doseljenika iz perioda monarhije – „mađarski gulaš“ je samo jedan primjer tog historijskog uticaja.

Uprkos svim regionalnim razlikama, postoje kulinarske sličnosti koje su zajedničke cijeloj Austriji. Svuda se mogu pronaći zasitna jela iz tave, bogate supe i variva. Još jedna posebna tradicija koja je prisutna u cijeloj Austriji jeste da se slatka jela poput rezanaca od maka ili germknedle poslužuju kao glavno jelo, što je specifičnost koja Austriju jasno razlikuje od drugih zemalja. Međutim jelo koje spaja cijeli prostor Austrije je „Brettljausn“ (ili užina na dasci): bilo da ste u bečkom heurigeru, u štajerskoj vinskoj konobi ili u planinskoj tirolskoj  kolibi – svuda se serviraju kriške hljeba s kobasicom, sirom i svježim prilozima na drvenoj dasci, i to u bilo koje doba dana. Ovo jednostavno, ali duboko tradicionalno jelo, prisutno je u svim austrijskim pokrajinama.

Zemlja knedli – Gornja Austrija

U ovoj pokrajini knedle se često jedu kao dodatak supama, kao glavno jelo ili desert. Najstariji pronađeni trag knedli star je oko 4.000 godina i može se vidjeti u Muzeju na stubovima (Pfahlbaumuseum) u Mondseeju.

Linzer Torte

Linzer torta može se pohvaliti posebnim rekordom – njen recept se smatra najstarijim sačuvanim receptom za tortu nazvanu po nekom gradu (Linz). Slatka poslastica iz Gornje Austrije dokumentovana je u historijskoj kuharici još davne 1653. godine.

Jeste li znali? Ono što povezuje sve Austrijance je i njihova ljubav prema pivu. 98 litara po osobi godišnje svrstava ih među najveće pivopije na svijetu. Više piva se pije samo u Češkoj.

Austrija ima snažnu kulturu kafića

Apsolutno tačno – u Austriji se ne pije samo pivo. Posebno u Beču, kafa i tradicija bečkih kafića zauzimaju važno mjesto. Sve je počelo još u 17. vijeku kada su nakon druge opsade Osmanlija otvoreni prvi kafići koji su ubrzo postali popularna okupljališta intelektualaca, umjetnika i književnika. Iz te tradicije proizašli su brojni austrijski kafe‑specijaliteti – od mélange-a do einspännner-a. Kafa je do danas ostala sastavni dio svakodnevnice, a samo u Beču više od 1.000 kafića mami posjetioce i lokalno stanovništvo na uživanje i predah. Od 2011. godine, bečka kultura kafića uvrštena je na UNESCO-ovu listu nematerijalne svjetske baštine.

Usput: Bečki kafići nisu jedino UNESCO-ovo kulturno blago Austrije. Ostala kulturna dobra Austrije su bečki štandovi s kobasicama, te vinska kultura u Weinviertelu, a ostali primjeri uključuju Semmering prugu, Nežidersko jezero, plavotisak iz Gradišća i lječilišni grad Baden.

Sport i kultura:
Šta pokreće Austriju

Austrijska kultura se, naravno, ne ograničava samo na kafu, nego nudi raznovrstan program koji obuhvata muziku, film, umjetnost, pozorište i mnogo više.

Koju muziku slušaju Austrijanci?

Kada neko pomisli na austrijsku muziku, najčešće mu na pamet padnu jodlanje, Valcer na Dunavu ili Falco sa svojim hitom „Rock Me Amadeus“. Ta je asocijacija sasvim opravdana: jodlanje je duboko ukorijenjeno u alpskoj tradiciji, Austrija je dala velike kompozitore poput Mozarta i Straussa, a Falco je bio prvi izvođač na njemačkom jeziku koji je osvojio američke top liste.

Ali austrijska muzička scena je mnogo raznovrsnija nego što nam sugerišu ovi stereotipi. To važi i za umjetnike i za publiku. Pored bogate klasične tradicije i muzike koja ima narodne korijene, razvila se i živa savremena scena. Od inovativnih indie bendova do producenata elektronske muzike, austrijski muzičari danas eksperimentišu sa najrazličitijim stilovima, daleko izvan okvira valcera i narodne muzike.

Ta se raznolikost posebno vidi na brojnim muzičkim festivalima širom zemlje. Bilo da je riječ o Donauinselfestu u Beču, Nova Rock Festivalu ili Bregenskom festivalu, Austrija nudi širok spektar muzičkih događaja koji zadovoljavaju raznovrstan ukus moderne publike.

Austrijanci nose narodnu nošnju (Tracht)

Kulturna raznolikost ogleda se i u vanjskom izgledu Austrijanaca. Naravno, niko ne nosi tradicionalnu nošnju svakodnevno, ali za posebne prilike rado se poseže za svečanom narodnom nošnjom.

Postoje, međutim, izražene regionalne razlike – kako u prilikama, tako i u samoj nošnji: dok se u Beču dirndl i kožne hlače (lederhosen) uglavnom nose za vrijeme Bečke Wiesn, u ruralnijim područjima nošnja je i dalje sastavni dio kolektivnih proslava, svadbi ili nedjeljne mise. Krojevi se dosta razlikuju od pokrajine do pokrajine, a u mnogim slučajevima nošnja je dio radne uniforme, naročito u planinskoj gastronomiji i hotelijerstvu.

Austrija ima vlastite običaje

To je potpuno tačno. Iako je zemlja prilično mala, njegovanje tradicije ima veliko značenje. Raspon običaja proteže se od veselog zajedništva do mističnih zimskih rituala.

Jedan od najpoznatijih primjera je majsko drvo: svake godine u proljeće sela zajednički podižu ukrašeni trupac – uz obaveznu brigu da ga susjedno selo ne ukrade. Ovo veselo rivalstvo je važan dio običaja kao i sama proslava koja slijedi.

Još spektakularniji su Perchtenlauf – povorke koje se održavaju pred Božić, kada ulicama prolaze maskirani likovi sa zastrašujućim maskama i zvonima. Ovaj prizor posjetioce istovremeno i plaši i oduševljava.

Svi Austrijanci skijaju

Sportske aktivnosti su također sastavni dio svakodnevice alpske republike. Stereotip o Austrijancima na skijama i nije daleko od istine – oni koji odrastaju na Alpama vrlo rano nauče voziti skije. Ipak, to ne vrijedi za cijelu zemlju: prema istraživanju iz 2019. godine, samo oko tri od devet miliona stanovnika Austrije redovno skija ili borda.

Ipak, zimski sportovi snažno oblikuju austrijski identitet. Olimpijski uspjesi govore sami za sebe, a televizijski prenosi trka redovno okupljaju milione gledalaca. Planine, međutim, privlače ljude tokom cijele godine – najviše zbog planinarenja, aktivnosti koja povezuje sve uzraste i regije. Ova strast je potpuno razumljiva kada se uzme u obzir da 70% teritorije čini planinski kraj, a zemlja ima oko 50.000 kilometara planinarskih staza. Ipak, najpopularniji sport u Austriji nije ni skijanje ni planinarenje – već fudbal, koji prema broju članova sportskih klubova ubjedljivo prednjači.

Gostoljubivost i ljubaznost: između ‘granta’, ‘šmeha’ i ‘ugodnosti’

Jesu li Austrijanci ljubazni? Mišljenja o tome su podijeljena. Prema jednoj studiji o iseljenicima iz 2017. godine, Austrija je zauzela pretposljednje mjesto na listi najgostoljubivijih zemalja svijeta – gore je je prošao samo Kuvajt. Dvije godine kasnije, rezultati ankete su bili mnogo povoljniji: među 25 zemalja Austrija je zauzela osmo mjesto.

Bečlije su “grantige” (mrzovoljni)

Možda je uzrok loše reputacije austrijskog gostoprimstva upravo klasični bečki Grant ili sklonost gunđanju i mrzovolji. Ovaj stereotip nije izmišljen: konobari u bečkim kafićima i lokalima poznati su po svojim „mrzovoljnim“ primjedbama.

Ipak, veliki dio te prividne neljubaznosti zapravo je samo bečki šmeh – posebna vrsta humora koja je na granici šale i uvrede, ali gotovo nikad nije zlonamjerna. Ono što se isprva čini neobičnim, ubrzo se pokaže kao simpatična osobenost, te nakon nekog vremena čovjek se i sam nasmije kada ga neko u šali nazove „deppert“. Iza te grube srdačnosti krije se, međutim, narod koji vrlo cijeni pristojno ponašanje i društvene norme.

Austrijanci cijene tačnost

Tačnost je jedna od austrijskih vrlina koja se zaista poštuje – naročito u poslovnom okruženju. Ko kasni, smatra se jednostavno nepristojnim. Nasuprot tome, slavi se i poznata „austrijska ležernost“ – opušten životni stil koji se svjesno suprotstavlja žurbi i stresu. Čuveni „Schlendrian“, odnosno uživanje u sporosti i nepožurivanju, ovdje postaje vrlina: poziv da se svakodnevni život doživi smireno i s uživanjem – bilo u bečkoj kafani ili u vinskoj kolibi na selu.

Austrijanci drže do svojih titula

Austrija je zemlja birokratije i akademskih titula. Bilo da se radi o bakalaureatu, magisteriju, doktoratu ili inženjerskom zvanju, u službenom dopisivanju svi se naslovi navode u cijelosti, a posebno starije generacije se i u privatnom razgovoru vole predstaviti s akademskim titulama.

Koliko ta fascinacija titulama ponekad ide daleko duhovito prikazuje austrijski pisac Robert Seethaler. U romanu Der Trafikant jedan od likova romana ponosno nosi ime „gospođa dr. dr. Heinzl“  iako svoje titule duguje isključivo dvojici pokojnih muževa, dok sama nikada nije studirala. Ova pomalo pretjerana, ali vjerodostojna scena odražava tipično staro‑austrijski mentalitet u kojem akademski naslovi i dalje imaju izuzetno visok društveni ugled.

Savjet: Želite saznati više o zemlji, njenim ljudima i kulturi? Na našem blogu pronaći ćete razne zanimljivosti o Austriji, uključujući i savjete za učenje njemačkog jezika.

Ovo bi Vam još moglo biti zanimljivo

Kursevi njemačkog na Austrijskom institutu

Bilo da je riječ o kursu za početnike, grupnom kursu ili kursu za firme, mi imamo u svakom slučaju pravi kurs za Vas. Budući da imaju puno iskustva i istančan osjećaj za podučavanje jezika,  naši profesori će Vam pomoći da dosegnete svoje ciljeve u učenju.

Pronađite svoj jezički nivo

Kakvo značenje imaju nivoi A1 do C2? Rado ćemo Vam pomoći da nađete svoj jezički nivo i ponuditi Vam odgovarajući kurs, bilo online bilo u učionici na nekom od naših instituta.

oei logo
Pregled privatnosti

Ova web stranica koristi kolačiće kako bi vam mogla pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Informacije o kolačićima pohranjene su u vašem pregledniku i obavljaju funkcije poput prepoznavanja vas kada se vratite na našu web stranicu te pomažu našem timu razumjeti koji dijelovi web stranice su vam najzanimljiviji i najkorisniji. Više informacija možete pronaći u našoj Izjavi o privatnosti.